|
Udruga za razvitak
eko-turizma, ekološke poljoprivrede i zaštite okoliša |
Association for Development of
Ecotourism, Organic Agriculture & Environmental Protection |
1996-2020
|
Eko Liburnia je nevladina, neprofitna i izvanstranačka organizacija (udruga) za promicanje održivog razvitka kroz razvitak eko turizma, ekološke poljoprivrede i zaštite okoliša osnovana u Rijeci 21. veljače 1996. godine.
|
Eko Liburnia is non-governmental, non-partisan and non-for-profit association for promotion of sustainable development through ecotourism, organic agriculture and environmental protection, founded in Rijeka on 21st February 1996.
|
Prolog/Prologue
Dvadeseto stoljeće u Hrvatskoj obilježeno je sa dvije totalitarističke vladavine, tri rata i četiri države, od kojih je tek ova posljednja i nacionalna i demokratska. Stoga ne treba čuditi što je Hrvatska u treći milenij zakoračila s gotovo neizgrađenim građanskim društvom u kojemu je institucija udruge ili udruženja još uvijek nedovoljno poznata i neprihvaćena, kako od onih koji državom vladaju, tako i od onih koji u toj državi čine glasačko tijelo. Primjerice, Norveška sa 4,2 milijuna stanovnika ima preko 12 milijuna članova raznorodnih udruženja građana.
U građanskom su društvu upravo udruge njegova savjest, institucije u kojima se ljudi interesno povezuju kako bi zajednički riješili određeni problem, nadzirali funkcioniranje onih koje su na izborima odabrali za svoje zastupnike ili uživali u istim stvarima koje ih ispunjavaju zadovoljstvom. Ne čudi stoga što je Svjetski skup o zemlji (Rio de Janeiro, 1992) u svojoj Agendi za 21. stoljeće istaknuo kako su nevladine organizacije, odnosno udruge, partneri lokalnim i nacionalnim vlastima u održivom razvitku našega planeta.
U suvremenom hrvatskom društvu nigdje udruge nisu tako potrebne kao na selu i u poljoprivredi. Hrvatsko se selo tijekom prošloga stoljeća od središta duhovnog bića hrvatskog naroda pretvorilo u zbunjeni, demografski opustošeni, ostarjeli, onemoćali i poniženi relikt tradicije i običaja. Hrvatskom je selu i poljoprivredi nužno potrebna žurna revitalizacija i osuvremenjivanje. A nositelji toga procesa, svjetska su iskustva to već pokazala, mogu biti jedino jake lokalne udruge, međusobno povezane u moćne nacionalne i međunarodne saveze. Te udruge i takvi savezi izražavat će samostalno svoje potrebe i htijenja i korigirati ono što im vlast na lokalnoj, regionalnoj, državnoj ili međunarodnoj razini kani nametnuti. Stoga niti jedna vlast na udruge ne gleda blagonaklono i uvijek ih pokušava staviti pod svoj nadzor. A Hrvatima je nadzora i tragedija u prošlom stoljeću bilo dosta!
Skraćena verzija recenzije Ranka Tadića knjige "UDRUGA, Centar interesnog i institucionalnog povezivanja" autora Miroslava Kovača (2001.)
Dvadeseto stoljeće u Hrvatskoj obilježeno je sa dvije totalitarističke vladavine, tri rata i četiri države, od kojih je tek ova posljednja i nacionalna i demokratska. Stoga ne treba čuditi što je Hrvatska u treći milenij zakoračila s gotovo neizgrađenim građanskim društvom u kojemu je institucija udruge ili udruženja još uvijek nedovoljno poznata i neprihvaćena, kako od onih koji državom vladaju, tako i od onih koji u toj državi čine glasačko tijelo. Primjerice, Norveška sa 4,2 milijuna stanovnika ima preko 12 milijuna članova raznorodnih udruženja građana.
U građanskom su društvu upravo udruge njegova savjest, institucije u kojima se ljudi interesno povezuju kako bi zajednički riješili određeni problem, nadzirali funkcioniranje onih koje su na izborima odabrali za svoje zastupnike ili uživali u istim stvarima koje ih ispunjavaju zadovoljstvom. Ne čudi stoga što je Svjetski skup o zemlji (Rio de Janeiro, 1992) u svojoj Agendi za 21. stoljeće istaknuo kako su nevladine organizacije, odnosno udruge, partneri lokalnim i nacionalnim vlastima u održivom razvitku našega planeta.
U suvremenom hrvatskom društvu nigdje udruge nisu tako potrebne kao na selu i u poljoprivredi. Hrvatsko se selo tijekom prošloga stoljeća od središta duhovnog bića hrvatskog naroda pretvorilo u zbunjeni, demografski opustošeni, ostarjeli, onemoćali i poniženi relikt tradicije i običaja. Hrvatskom je selu i poljoprivredi nužno potrebna žurna revitalizacija i osuvremenjivanje. A nositelji toga procesa, svjetska su iskustva to već pokazala, mogu biti jedino jake lokalne udruge, međusobno povezane u moćne nacionalne i međunarodne saveze. Te udruge i takvi savezi izražavat će samostalno svoje potrebe i htijenja i korigirati ono što im vlast na lokalnoj, regionalnoj, državnoj ili međunarodnoj razini kani nametnuti. Stoga niti jedna vlast na udruge ne gleda blagonaklono i uvijek ih pokušava staviti pod svoj nadzor. A Hrvatima je nadzora i tragedija u prošlom stoljeću bilo dosta!
Skraćena verzija recenzije Ranka Tadića knjige "UDRUGA, Centar interesnog i institucionalnog povezivanja" autora Miroslava Kovača (2001.)
| miroslav_kovac_udruga_2001.pdf |
Eko slikovnica
|